Kao što ste već zasigurno primijetili, vjerojatno imate prijatelje koji jedu sve što vole i ostaju mršavi. Iako znanstvenici još uvijek u potpunosti ne razumiju ovaj fenomen, a razlikuje se od osobe do osobe, postoji veza između genetike i pretilosti.

Sada su nova istraživanja identificirala jedan gen koji bi mogao igrati ulogu. Zove se ALK (anaplastična limfoma kinaza), a mutacije u ovom genu prethodno su povezane s određenim karcinomom i identificirane kao pokretači rasta tumora. Najnovija studija otkrila je dvije posebne ALK varijacije koje su se pokazale kod mršavih pojedinaca s niskim BMI – ali ne i kod pojedinaca normalne težine. Analiza je pregledala DNK 47 102 osobe u dobi od 20 do 44 godine, uzete iz estonske ‘biobanke’ – biološke baze podataka prikupljene od velikog postotka estonskog stanovništva. “Željeli smo razumjeti zašto”, kaže medicinski genetičar Josef Penninger sa Sveučilišta u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi. “Većina istraživača proučava pretilost i genetičnost pretilosti. Upravo smo je preokrenuli i proučili mršavost, pokrenuvši tako novo polje istraživanja.”

U naknadnim testovima na miševima i voćnim mušicama Drosophila, životinje kojima je isključen ALK gen ostale su mršavije od normalnih – čak i kad su miševi bili hranjeni onim što su istraživači opisali za CNN kao “McDonaldsova dijeta”. Daljnjim testovima pokazalo se da su miševi bez gena ALK imali niže od normalne tjelesne težine i razine tjelesne masti. Naravno da korelacija nije uzročno-posljedična. No, istraživači sugeriraju da gen, koji je izrazito izražen u mozgu, igra ulogu u kazivanju tijela koliko masnoća sagorijeva i kako koristiti svoje zalihe energije.

Ipak, za sada smo pokazali da ova izravna veza postoji u voćnim mušicama i miševima, a ne ljudima. Usprkos opsežnim istraživanjima sudjelovanja gena u raku, naše razumijevanje uloge gena ALK u fiziologiji čovjeka ostaje uglavnom nejasna. Ali jedan obećavajući aspekt otkrića je da znanstvenici već znaju kako inhibirati ALK kod ljudi zbog njegove uloge u razvoju raka, pa je daljnje testiranje ove veze izvedivo. “Ako razmislite, realno je da bismo mogli isključiti ALK i smanjiti ALK funkciju da vidimo hoćemo li ostali mršavi. ALK inhibitori se već koriste u liječenju raka. To je ciljano. Mogli bismo inhibirati ALK, a to ćemo zapravo pokušati učiniti u budućnosti.”

Daljnja će istraživanja također trebati detaljnije pogledati kako ALK gen djeluje u mozgu, kako on potencijalno uravnotežuje metabolizam i dovodi do mršavijeg oblika tijela na molekularnoj razini. Čak i ako se uspostavi jasna veza između mutacija ALK-a i otpornosti na debljanje, to će vjerojatno biti samo dio mnogo veće kombinacije genetskih faktora – kao što su nagovijestila prethodna istraživanja. Iako su podaci o biobankama i testovi na miševima i mušicama dobro polazište za rješavanje misteriozne veze između genetike i mršavosti, znanstvenicima će trebati puno više podataka u budućnosti prije nego što shvate što se ovdje stvarno događa. “Puno naučiš od biobanki”, kaže Penninger. “Ali, kao i sve, to nije konačan odgovor na život, ali je polazište i vrlo dobra točka za potvrdu vrlo važne veze i povezanosti s ljudskim zdravljem.” Istraživanje je objavljeno u časopisu Cell.

Izvor: Science Alert