Karantena je mnogim ljudima neugodno iskustvo – odvojeni su od onih koje vole, dosadno im je, imaju osjećaj gubitka slobode (kako izbora, tako i kretanja), nesigurni su, prestrašeni i tjeskobni zbog neizvjesnosti epidemije… S druge strane, ima i onih koji su jedva dočekali ovu karantenu pa trenutno uživaju u svim onim stvarima za koje prije nisu imali vremena te provode vrijeme sa svojom obitelji. Nažalost, ima i onih koji teško mogu uživati jer se nalaze u disfunkcionalnoj obitelji, no ta tema zaslužuje poseban članak. Ipak, većina nas pripada kategoriji „između“ svih opisanih scenarija pa smo tako ponekad prestrašeni, ponekad uživamo u aktivnostima s ukućanima, nekada se s njima svađamo, a postoji i vrijeme kada ne znamo što bismo sa sobom. Ono što je zajedničko svima nama jest to da smo se našli u karanteni te da ćemo u njoj ostati još neko vrijeme.
Prije svega, želimo reći kako je ovo zanimljiva situacija u kojoj altruizam (naše djelovanje koje je usmjereno isključivo na dobrobit drugoga) postaje „sebičan“ te samim time mnogo lakše ostvariv – čuvanjem sebe, mi zapravo čuvamo ljude u vlastitoj okolini, pogotovo one koji pripadaju rizičnim skupinama (starije ljude, ljude s kroničnim bolestima, zdravstvene djelatnike). Kada vam bivanje u karanteni postane teško, sjetite se koliko dobroga zapravo činite. Dok ste ispruženi na kauču, mogli biste se našaliti i reći si: „Koliko dobroga činim, ne čineći ništa. Pa ja zaslužujem Nobelovu nagradu!“
Šalu na stranu, nije baš da činimo „ništa“. Držeći se naputaka Kriznog stožera civilne zaštite zapravo činimo puno. No pitanje je kako ti naputci, ponajprije dugotrajna karantena o kojoj će ovdje biti riječi, utječu na psihičko zdravlje ljudi.
Trenutno, sve što se događa promatra se iz biomedicinske perspektive gdje je glavni cilj suzbiti epidemiju pa se pomalo zanemaruju dugotrajni efekti epidemije na psihičko zdravlje. Cilj sprječavanja zaraze jest plemenit cilj kojim se želi sačuvati cjelokupna populacija. Odlazak u dobrovoljnu karantenu jest jedan od učinkovitih načina ostvarivanja toga cilja, ali jednako je bitno osigurati mjere kojima će se, koliko je god to moguće, smanjiti negativni učinci karantene na psihičko zdravlje. Jednom kada najgore od epidemije prođe, određeni će se broj ljudi morati nositi sa svakodnevicom u kojoj dodir i kontakt s drugim živim bićem možda neće ulijevati sigurnost, već strah od povratka bolesti. Drugim riječima bit će, ili već jesu, traumatizirani ovom situacijom. Zbog toga su Crveni križ, Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Hrvatska psihološka komora i mnogi drugi otvorili telefonske linije za pružanje psihosocijalne podrške. Mnogi su psiholozi također osjetili dužnost reagirati kako bi svojim savjetima u „online svijetu“ pomogli ljudima u nevolji. Na kraju krajeva, i mi, studenti psihologije, zajedno sa svojom profesoricom dajemo ono što znamo i možemo kako bismo sudjelovali u pružanju pomoći. Ako je sada u fokusu tjelesno zdravlje, psihičko će zdravlje svakako morati doći u fokus nakon što se epidemija smanji, a stručnjaci psihičkog zdravlja bit će pripremljeni pomoći najbolje što znaju.
Dobro je znati da se mi, kao ljudska vrsta, ne susrećemo prvi puta s epidemijom. I prije su se javljale različite zarazne bolesti u različitom opsegu s kojima smo se na kraju uvijek uspješno izborili. Prijašnja iskustva sa SARS-om, ebolom ili H1N1 virusom služe nam kao izvrsni primjeri što treba, a što ne treba raditi kako bismo se uspješno nosili s karantenom i životom nakon nje.
Jedan od stresora koji određenim ljudima može otežavati funkcioniranje tijekom i nakon karantene je njeno trajanje – što karantena duže traje, to su negativne posljedice na psihičko zdravlje veće. No, postoji nekoliko faktora koji ipak mogu umanjiti štetnost dugotrajne karantene. Isticanje zajedništva u borbi s epidemijom olakšava bivanje u karanteni. Poznato nam je iz socijalne psihologije da postojanje vanjske prijetnje povećava zajedništvo neke grupe. Danas je ta prijetnja novi koronavirus, a zajedništvo se ostvaruje čuvanjem sebe od zaraze. Time se vraćamo na već spomenuti „sebični“ altruizam. Nadalje, štetnost posljedica trajanja karantene može izrazito umanjiti i davanje valjanih informacija. Ako su informacije izrečene na jasan i jednostavan način uz naglašavanje važnosti dobrovoljne karantene, posljedice bivaju manje štetne. Stručnjaci unutar Kriznog stožera poduzimaju mnoge mjere i šalju različite naputke i informacije u javnost kako bi smanjili zbunjenost i neizvjesnost među ljudima. Po mišljenju mnogih, čine to iznimno dobro. No opet, to ne znači da su sve informacije koje dolaze od Kriznog stožera jasne.
Mjera za koju smatramo da izaziva zbunjenost jest ona o „socijalnoj distanci“. Određeni se broj ljudi boji izaći van iz svojih domova jer se vani nalaze ljudi koji slobodno šeću. Uz strah se često javlja i ljutnja zbog mišljenja da se ljudi koji se šeću vani ne pridržavaju mjere socijalne distance, a tako šire mogućnost zaraze čime će se produžiti trajanje karantene. No, takav lanac zaključaka proizlazi iz katastrofiziranja i nije nužno točan. Zbog toga smatramo da bi mjeru socijalne distance bilo bolje zvati mjerom fizičke distance. Mala, ali potencijalno značajna promjena u prenošenju poruke. S jedne strane, socijalno podrazumijeva društveno, a socijalno distanciranje podrazumijeva bivanje unutar svoja vlastita četiri zida i odvajanje od bilo kakvih ljudi. Uz to se stvara strah od ljudi, od bilo kakvog kontakta pa bio on i s udaljenosti od dva metra. Prolazeći pokraj ljudi, nećemo im mahnuti, nasmijati se ili popričati sa sigurne udaljenosti jer se držimo socijalne distance. S druge strane, fizička distanca podrazumijeva stvaranje fizičkog prostora između ljudi, fizičke razdaljine koja sprječava širenje bolesti. Stvaranje prostora od dva metra između dva čovjeka vani. To nikako ne znači zabranu kretanja vani niti zabranjivanje ljudskog kontakta, ponovit ćemo, sa sigurne udaljenosti. Ono što bi u ovome trenutku svakome dobro došlo jest šetnja, ponajprije u prirodi. Uz pozitivne učinke tjelesne aktivnosti na psihičko zdravlje, barem malene promjene svakodnevice te mogućnosti odvajanja od ukućana na neko vrijeme, u prirodi je lakše održavati fizičku distancu nego u gradu. Uz to, poznati su mnogobrojni blagotvorni efekti boravka u prirodi na naše psihičko zdravlje. Svježi zrak, sunce i miris biljaka (pogotovo u ovo proljetno doba) djeluje na nas na fiziološkoj i psihološkoj razini. Zbog toga se dok šetamo šumom osjećamo poletnije, s manje bolova u tijelu i boljeg raspoloženja. Sve dok se držimo fizičke distance i zabrane okupljanja većih skupina ljudi te ostalih mjera Kriznog stožera kao što su sprječavanje dodirivanja lica dok smo vani i temeljitog pranja ruku po povratku kući, držimo rizik od zaraze na minimumu. Drugim riječima, iako smo izašli izvan svoja sigurna četiri zida, sigurni smo. Isto će vrijediti i nakon što se epidemija smanji. Ovo znači brigu o svom zdravlju, ne samo tjelesnom već i psihičkom!
Strah od zaraze, kako sebe tako i drugih, također je jedan od stresora koji negativno utječe na psihičko zdravlje tijekom karantene. Kako dani u karanteni odmiču, svaki fizički simptom koji imalo podsjeća na COVID-19 kod određenog broja ljudi izaziva dodatni strah i misli – “Što ako sam zaražen? Što ako zarazim nekoga sebi bliskog?” Bitno je tada ne upasti u zamku začaranog kruga promišljanja i brige, nego prihvatiti da nas je grlo zapeckalo te je moguće da se to dogodi zbog brojnih razloga – potencijalne prehlade, gripe, alergije pa i COVID-19. Bolest COVID-19 od svih nam je vijesti trenutno najviše prisutna u svakodnevici zbog čega se nje prve sjetimo. Ovdje je često riječ o smanjenoj mogućnosti toleriranja neizvjesnosti. Također, ako stvarno jest riječ o bolesti COVID-19, napisali smo i što bi bilo korisno napraviti u tom slučaju.
Već toliko puta spomenuti gubitak uobičajene rutine te smanjeni socijalni i fizički kontakti s drugima zbog zabrane putovanja iz mjesta prebivališta svakim novim prekriženim danom na kalendaru izazivaju dodatnu frustraciju, dosadu i osjećaj izoliranosti od ostatka svijeta. Ipak, živimo u najboljem od mogućih svjetova da se izborimo protiv tih prepreka. Tehnologija koju smo razvili i na koju smo se toliko puta žalili u ovoj se situaciji pokazuje kao izvrstan alat u uspostavi kontakta i rutine. Zamislite svijet u kojem ste odvojeni od svoje obitelji, partnera i prijatelja i nemate nikakvu mogućnost za saznanje o njihovom trenutnom stanju. Zamislite svijet u kojem zbog odvojenosti nemate mogućnost obavljanja posla. Zamislite svijet u kojem sva umjetnost postaje nedostupna time što morate biti zatvoreni u vlastitom stanu. Mi ne živimo niti u jednom od tih svjetova. Nalazimo se u svijetu u kojem tehnologija to gotovo svima omogućava. Kažemo „gotovo svima“ jer postoje oni koji su manje tehnološki s(p)retni te ne smijemo zaboraviti na njih. Sada je izvrsno vrijeme da pokušamo poučiti one ukućane koji su dugo odbijali ikakav kontakt s tehnologijom jer je doprinos tehnologije trenutno lako uočljiv pa će i otpor prema njoj biti manji. No, u redu je i ako ponovno odbiju naučiti koristiti se internetom ili pametnim telefonom, budite tu za njih i odradite taj dio umjesto njih kako bi se i oni povezali sa svojim bližnjima.
Iz sličnog smo razloga i mi ovdje – da olakšamo vrijeme u karanteni psihoedukativnim sadržajem i pomognemo u traženju smisla ove „lude“ situacije te najvažnije – da pitamo kako ste. Time želimo pružiti toplinu i podršku sada kada su nam svima u nekoj mjeri potrebne.
Ako osjećate da vam je podrška potrebna, javite nam se na mail kakosi@ffzg.hr i recite nam kako ste. Dodatne kontakte za psihološku pomoć možete pronaći na našoj stranici. Za kraj vam želimo reći kako je naš mozak izvanredan stroj za rješavanje problema koji je sposoban proizvesti najrazličitija kreativna rješenja. No, ponekad zna zabrazditi i uhvatiti se rješavanja nekog problema kojeg trenutno nismo u stanju sami riješiti ili, pak, rješenja za taj problem niti nema pa sve što ostaje jest frustracija, tuga, ljutnja ili sram. Zbog toga traženje pomoći nikako nije znak slabosti, već znak zrelosti i odgovornosti te aktivnog pronalaska rješenja u nošenju s trenutnom i svim budućim situacijama.
Ako vas ova tema zanima, više o tome možete čuti i u podcastu koji radimo u suradnji sa srednja.hr: Utjecaj dugotrajne karantene na psihičko zdravlje.
