Sa manjim ili većim pojedinačnim doprinosom, ali sa zajedničkom gorućom željom, svijet se trudi što prije napustiti vrijeme u kome se čovjek iz oholosti odrekao mnogih vrijednih osobina. Jedna od njih je poštovanje prema majci Prirodi, majci Zemlji, majci Stvarateljici. Ovakav odnos je, uz lošu hranu koja se već dugo trpa u usta, svijet gotovo odveo u samoubojstvo.

Doduše, mnogo je štete već učinjeno i to u relativno kratkom vremenskom razdoblju.
Tisućljećima je čovječanstvo živjelo i hranilo se u skladu s prirodom, genetskim i kulturnim naslijeđem, uz poštovanje i zahvalnost. Znalo se koju hranu jesti, kako je pripremiti, zašto treba dijeliti u obitelji, u zajednici, i sve drugo što je ugrađeno u kulturnu tradiciju od početka ljudskog društva. Posebno se cijenila moć zajedničkog obroka, kao vrijeme za komunikaciju, suosjećanje i velikodušnost.
Za manje od stoljeća su sva ta drevna znanja gotovo potpuno uništena, što je dovelo u pitanje naše zdravlje, zalihe hrane i održivost planeta uopće.

Prehrambena industrija je iskoristila takvo neprirodno stanje u odnosima i gubitak uporišta u obitelji, otela nam našu djecu i učinila ih ovisnima o lošoj hrani i lošim navikama.

Trebalo je vremena, ali shvatili smo važnost onoga što imamo na tanjuru. Naučili smo da iz mnoštva razne hrane, koja nam se nudi, možemo izabrati onu koja će nam pomoći umrijeti ili onu koja će nam pomoći živjeti. Naučili smo da trebamo donijeti pravu odluku, a pogotovu kad biramo hranu za djecu, bilo za one sasvim male, školarce ili studente, svejedno. Sve njih u budućnosti vidimo kao snažne ljude, sa čvrstim i jasnim stavovima, a opet pune suosjećanja za život uopće…. Građevni materijal za to je prava hrana.

Djeca su nam ponovo u školskim klupama. Očekuje ih zahtjevan školski program i mnogi usputni, ali ne manje zahtjevni, zadaci i izazovi. Sve to može, kod onih koji pate od stanične gladi, izazvati poteškoće u funkcioniranju njihovog mladog organizma. Stanična glad nema veze sa njihovom težinom, dapače, djeca sa viškom kilograma obično jedu lošu, praznu hranu, pa koliko god pojeli stanice ostaju i dalje gladne, organizam traži još i rezultat takve prehrane je debelo i gladno dijete.

Svaki roditelj, cijelo društvo se pita kako da nam djeca budu sretnija, zdravija i pametnija.
Dr. Mark Hymann kaže: Škole su opasne za zdravlje. U školama i oko škola je puno loše kalorične hrane, ciljano pripremljene za djecu. K tome, škole u svom nastavnom programu imaju vrlo siromašan, gotovo nikakav program tjelesnog odgoja. Ovo dvoje zajedno, loša prehrana i tjelesne neaktivnosti, proizvode deblju, gluplju i agresivniju djecu.
Djeca preskaču doručak, jedu hranu punu aditiva i šećera, piju tekući šećer – sokove, coca colu, i slično, na svaki način nezdrava pića, od kojih će se ne samo udebljati, nego će rano dobiti dijabetes, moguće i srčane bolesti, pa čak i moždani udar u adolescenciji. Ne zna se koji su u većoj opasnosti, oni koji potpuno preskaču doručak, ili oni koji se za doručak hrane čipsom, slatkim žitaricama… Kako itko od njih može nešto naučiti?
Kod djece treba obratiti pozornost na još neka važna upozorenja, kao što je nemogućnost rješavanja matematičkih i drugih zadatka, bezbroj manjkavosti u učenju, depresiju, tjeskobu, pa čak i nasilje.
Zapitajmo se može li tome biti razlog ono kako hranimo našu djecu i nedostatak tjelesne aktivnosti?

Što možemo svi mi učiniti da bi nam generacije djece bile sretnije i pametnije?
Čak i male promjene bi mogle imati veliki utjecaj na zdravlje i sreću cijele obitelji, a posebno djece.

* Prvo i najvažnije – iščupati djecu iz vlasti prehrambene industrije i vratiti ih pod okrilje mudrosti doma, zajednički obrok kad god je to moguće, obavezno jesti doručak, svi, a naročito djeca,
* obnoviti namirnice u kuhinji, izbaciti razne sirupe, loše masti i šećere,
* ako se ima mogućnosti napraviti svoj mali vrt, uzgajati organsko,
* uključiti djeci u prehranu kvalitetne dodatke, mikro alge AFA i kompleks masnih kiselina, ili neki drugi prirodni dodatak i riblje ulje,
* škola i oko škole treba postati sigurna zona, dostupna samo namirnicama koje promiču zdravlje,
* uvesti zakone koji sprečavaju fast food i drugu lošu hranu u školama i pored škola, a za prodaju takve hrane u drugim dijelovima grada, lokalne vlasti trebaju posebno odrediti veće pristojbe,
* u školske programe uključiti učenje djece o proizvodnji i vrijednostima hrane, jer hrana je fascinantna znanost i djeca trebaju znati kako se hrani svaka stanica i koje su posljedice loše prehrane. Ako je moguće oformiti školski vrt i uvesti osnovne vještine kuhanja u nastavne programe. Lokalne vlasti trebaju iznaći sredstva i prostor za školski vrt.
* vratiti kvalitetne tjelesne programe u škole. Fizička aktivnost smanjuje depresiju i anksioznost, poboljšava kognitivne performanse i stimulira rad mozga, povećava broj i veze između moždanih stanica,
* država treba subvencionirati svježe, organsko voće i povrće, i ne dozvoliti, kao što je sada praksa, da se na primjer prehrana u vrtićima i ustanovama za predškolsku dob temelji na mlijeku, siru, mesnim prerađevinama, konzerviranom voću i povrću i obrađenim sokovima.
* Zakonom zabraniti reklamu loše hrane u svim medijima.

Dragi ljudi, mi imamo znanja i sposobnosti da vratimo kvalitetnu prehranu u naše domove i naše škole, da pomognemo mladima da budu sretniji, zdraviji i pametniji.
Ponavljati, ponavljati, …učiti o prehrani, dok se ne shvati važnost, jer kad je netko suočen s odlukom da kupi nešto jeftino od čega će biti sita cijela obitelj, ali ne i nahranjena, ili nešto što je kvalitetno i što će ih nahraniti, ali možda neće biti dovoljno za sitost, odlučit će količina obrazovanja.
Naš stav, poimanje života ovisi o onome što i kako jedemo i zato investirajte više u hranu nego na primjer u stvari. Hrana je temelj moralne i etičke svijesti, dragocjena je i trebamo je tretirati na taj način. ….na primjer, dok kuhate prisjetite se mudrosti prirode, napornog rada ljudi koji su uzgojili namirnice i budite zahvalni da u životu nikad niste bili gladni. Vrijedi truda, vidjet ćete.

Vijest koja podupire optimizam:
Devet najboljih svjetskih kuhara su proteklog vikenda upriličili zajednički sastanak, koji je održan u Limi. Nazvali su ga „ sastanak G9“, sa temom „kuhari za spas svijeta“. Sa sastanka su poslali otvoreno pismo u kojem su pokušali definirati ulogu budućih kuhara i precizirati njihove dužnosti prema prirodi, društvu, znanju i etici.
Nekoliko njihovih izjava sa tog sastanka:
….Kuhanje je moćan alat koji, kroz zajednički napor svih sudionika – proizvođača hrane, kuhara i konzumenata – može promijeniti način na koji se svijet hrani.
…..Mi sanjamo budućnost u kojoj će kuhar biti društveno angažiran, svjestan i odgovoran za svoj doprinos pravednom i održivom društvu.
…..Naš rad ovisi o prirodnim darovima, pa kao rezultat toga svi imamo odgovornost u zaštiti prirode.
……Budući kuhari bi trebali naučiti javnost da steknu dobre kuharske navike, i da znaju napraviti zdrav izbor hrane koju jedu.

Na kraju ponovo podsjećam na važnost AFA alge u prehrani. Dosadna sam? .. Moguće, ali ne mogu si pomoći! Bezbroj puta je već potvrđena činjenica da je AFA alga najbolja hrana, posebno za mozak i da je to najsigurniji i najbrži način da nahranite sebe, obitelj, djecu posebno. U privitku više o tome dr. Mirjana Kostov Došen i dr. Peter Naydenov.
Lijep dan!
Ana

Više detalja o AFA algi i proizvodima na bazi AFA alge na sljedećoj stranici >>> 

Infomacije mail: info@alkemija.com oznaka “AFA proizvod”

Za informacije o ovoj poruci pošaljite e-mail na oglasi@alkemija.com