Htjela je pokloniti nešto svom gradu, no ostala je neugodno iznenađena kada je dobila prijavu

CVIJEĆEM PROTIV NEVOLJE

ŽENA KOJA JE DIGLA ZAGREB NA NOGE I POKRENULA LAVINU: ‘NIČEGA ME VIŠE NIJE STRAH’

    • 17.05.2020. u 12:00

    • Autor:  Barbara Marinović izvor: https://www.gloria.hr/fokus/price/zena-koja-je-digla-zagreb-na-noge-i-pokrenula-lavinu-nicega-me-vise-nije-strah/10315156/
Martina Živković, vlasnica slastičarne “Torte i to”, posadila je u Preradovićevoj ulici mali vrt. Htjela je pokloniti nešto svom gradu, no ostala je neugodno iznenađena kada je dobila prijavu komunalnog redara. Pokrenula je tada, nehotimice, lavinu svega dobroga u ljudima.

Krhko cvijeće niknulo je kao nada u ranjenom centru Zagreba. Na malo prostora, niknuo je život. Krhko cvijeće niknulo je i kao prkos niza ljudi koji se ovih dana osjećaju zaboravljenima. Cvijeće je čista ljepota, a ovih dana i puno više. Lavina svega dobroga u ljudima koji se ovih dana poduzetnici Martini Živković javljaju iz svih dijelova Hrvatske. Vlasnica poznate slastičarnice “Torte i to” je, naime, odlučila u Preradovićevoj ulici u Zagrebu ljudima i gradu darovati jedan mali, lijepi zeleni kutak. Donijela je odluku da posadi cvijeće u kazeti drveta na javnoj površini, a onda je uslijedila prijava komunalnog redara da cvijeće ukloni.

Razočarenje, pa prkos

U prvi mah, priča Martina u razgovoru za Gloria.hr, nije mogla vjerovati pa se nasmijala. No onda je uslijedilo razočarenje, a potom prkos.

“Jako me iznenadila lavina koja se potom dogodila. Cijeli dan gledam ljude kako sami sade cvijeće, ukrašavaju svoje ulice po cijelom Zagrebu i šalju fotografije na stranicu ‘Vratite magnoliju’. Smješkam se zadovoljno i mislim si koliko je lijepo što i drugi imaju potrebu izraziti svoju kreativnost. Dobili su vjetar u leđa da naprave ono što možda prije nikad ne bi”, priča Martina i naglašava da ne poziva ljude na neposluh. O cijeloj temi priča isključivo zato što njome potiče ljude na pozitivu.

Andrija Zelmanović

Martina Živković inicirala je sadnju cvijeća, a pomogao joj je i njezin susjed. Vlasnica slastičarnice ‘Torte i to’ željela je svojim sugrađanima pokloniti nešto lijepo.

NE POZIVAM GRAĐANE NA NEPOSLUH, MORAM TO NAGLASITI.

No, ljudi su se dignuli na noge – i podršku šalju putem svih komunikacijskih kanala, zovu Martinu čak i na posao.

Javljaju joj se svi – građani, odvjetnici, arhitekti, poznate osobe

“Telefon za narudžbe torti stalno zvoni, zovu ljudi iz Dubrovnika, Varaždina, daju podršku, ostavljaju brojeve telefona. Javljaju se arhitekti koji znaju propise o tome što je javna površina, a što nerazvrstana cesta… Javljaju se odvjetnici sa savjetima kako se očitovati na prijavu. Glumci žele recitirati pjesme o cvijeću uz vrt… Ostala sam bez riječi”. Peticiju podrške već su potpisale Sanja Doležal, Urša Raukar, Maja Sever je čak potaknula sađenje cvijeća u Tomašićevoj ulici… Ugledna imena iz svijeta medija i kulture shvaćaju kolika je vrijednost njena poteza.

Zagreb, 140520. Tomasiceva ulica.
Gradjanska akcija zasadiivanja cvijeca protiv odluke Grada da kazni ljude koji samoinicijativno sade cvijece po zelenim povrsinama. Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Goran Mehkek / Hanza Media

Građanska akcija zasađivanja cvijeća pokrenuta je nakon što je Martini Živković stigao dopis od komunalnog gospodarstva, a koji je od nje zatražio da vrati Preradovićevu u prvobitno stanje

ČAK I MOJOJ MAMI STALNO ZVONI TELEFON.

“Najponosnija sam na naše građane, na podršku koju ni u snu nisam mogla zamisliti. Na susjede, na prijatelje, prolaznike, klijente, medije. Na ovakvim lijepim stvarima, čistima, koje dolaze bez namjere, iz duše, vidi se da smo svi jedinstveni – i to je prekrasno”, dodaje Martina i otkriva da još uvijek nije saznala tko ju je prijavio. Više joj, kaže, nije ni važno.

Život treba gledati s ljepše strane

“Nemam potrebu ni saznavati tko je to, jer mislim da je ta osoba već požalila zbog toga. Toj osobi bih poručila da život treba gledati s ljepše strane, a kada dobije impuls ići protiv nečeg tako lijepog i bezazlenog, da prespava i razmisli ujutro treba li to napraviti, je li to baš potrebno”, jasna je slavna zagrebačka ugostiteljica.

Zagreb, 140520. Tomasiceva ulica.
Gradjanska akcija zasadiivanja cvijeca protiv odluke Grada da kazni ljude koji samoinicijativno sade cvijece po zelenim povrsinama. Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Goran Mehkek / Hanza Media

Stanovnici niza zagrebačkih kvartova uređuju okoliš sami, a potom se hvale divnim fotografijama na društvenim mrežama

NIČEGA ME VIŠE NIJE STRAH, VJERUJEM U BOLJE SUTRA, VJERUJEM DA ĆE SE NAKON SVEGA OVOGA SVIJET POBOLJŠATI I DATI NAM PRILIKU ZA NOVI POČETAK.

Cijeli život je Martina Živković, čini se, usmjerila na to da ljudima uljepšava dane i posebne trenutke. Njezina slastičarnica “Torte i to” poznata je u cijeloj zemlji, izgradila je posao na vještini i velikoj ljubavi, predanosti. Nije joj, stoga, lako pala činjenica da zbog koronavirusa mora zatvoriti vrata. Ovih dana polako se vraća u “novo normalno”, pokušavajući shvatiti kako platiti sve prispjele račune, uskladiti sve propise i epidemiološke smjernice.

“Mogu reći da zbog kombinacije koronavirusa, zatvorenog posla, potresa, taj vrt i sadnja imaju još veći značaj, barem meni osobno. I još nešto! Petnaest godina ugostiteljstva je iza mene. Prekaljena sam zahvaljujući tome, znam da sve loše prođe, da će na kraju biti u redu. Ne zadržavam se u razmišljanju o lošim stvarima, dugo me zapravo nije pogodio nikakav stres – sve dok se nije dogodio potres. Sveg ostalog, kao što možete vidjeti i iz ovog mog javnog istupa, nije me strah”, optimistična je Martina.

HOĆEMO NEŠTO LIJEPO.

Vrt u Preradovićevoj dio je tog optimizma. Pitamo je smatra li da je vrt postao simbol borbe protiv svega lošeg što je snašlo Zagreb posljednje vrijeme? “Mislim da je bio ispušni ventil za veće nezadovoljstvo koje je akumuliralo među građanima, a kulminiralo je potresom nakon kojeg smo se kao stanari centra grada osjećali, moram to reći, potpuno zapostavljenima od strane svih. Osjećali smo se zaboravljeni, puno se frustracije nagomilalo i ovo je bio okidač da ljudi kažu: ‘Dosta je'”, smatra Živković i zaključuje snažnom porukom.

“Kada netko radi nešto lijepo, pustite ga, ne smijete dirati onoga tko radi nešto lijepo. A najljepše od svega je što ljudi sade i dalje”.